Trošak je vrijednost novca koja je potrošena za proizvodnju nečega ili pružanje usluge i stoga više nije dostupna za upotrebu u proizvodnji, istraživanju, maloprodaji i računovodstvu. U slučaju troška stjecanja, novac potrošen na stjecanje smatra se troškom. U ovom slučaju, novac je input koji se koristi za dobivanje artikla. Ovaj trošak stjecanja može uključivati ​​i dodatne transakcijske troškove koje je stjecatelj imao iznad cijene dane proizvođaču, kao i trošak proizvodnje koji snosi izvorni proizvođač. Tipično, postoji profitna marža koja se dodaje cijeni iznad troškova proizvodnje.

Trošak je mjera koja se zbraja kao rezultat postupka ili kao razlika za ishod odluke, šire rečeno u kontekstu ekonomije. Trošak je stoga metrika koja se koristi u uobičajenoj paradigmi modeliranja ekonomskih procesa. Troškovi (množina) često se dodatno objašnjavaju na temelju toga kada se javljaju ili gdje se primjenjuju.

Troškovi su novčana vrijednost kupnji zaliha, usluga, rada, proizvoda, opreme i drugih stavki koje tvrtka ili drugi računovodstveni subjekt koristi za korištenje. To je iznos naveden kao cijena na fakturama i evidentiran kao trošak ili trošak imovine u knjigovodstvenim evidencijama.

Oportunitetni trošak, također poznat kao ekonomski trošak, vrijednost je najbolje opcije koja je propuštena u korist trenutnog projekta ili onoga što se moglo učiniti s resursima korištenim u tom naporu. Označava propuštenu priliku. Trošak se često koristi u teorijskoj ekonomiji za oportunitetni trošak. Kada se transakcija dogodi, ona često ima unutarnje i vanjske troškove.

Privatni troškovi su troškovi koje ima kupac robe ili usluge i koji se plaćaju prodavatelju. Interni troškovi proizvodne funkcije poduzeća također se mogu koristiti da se to izrazi.

Troškovi koje su strane koje nisu kupac prisiljene platiti kao rezultat transakcije poznati su kao vanjski troškovi (također poznati kao vanjski troškovi). Takve troškove može snositi određena osoba ili društvo u cjelini. Imajte na umu da može biti teško mjeriti vanjske troškove za usporedbu s novčanim vrijednostima jer su često nenovčane. Oni pokrivaju pitanja poput onečišćenja, za koje će društvo vjerojatno morati platiti u budućnosti, ali koja nisu uzeta u obzir transakcijskim troškovima.

Privatni troškovi i eksterni troškovi zbrajaju se kako bi formirali društvene troškove.

Na primjer, troškovi proizvodnje namještaja (tj. troškovi kupnje komponenti, porez na zemljište cijene za skladište, operativni troškovi za pogon i troškovi osoblja) označava proizvođačeve privatne troškove (na neki način, normalna dobit se također može smatrati troškom proizvodnje).